U subotu 14. prosinca 2024. u Galeriji Kortil liadovci s mentorima razgledali su samostalnu izložbu Nadije Mustapić.
Riječka umjetnica predstavlja se s prostornim audio-video instalacijama koje su prostor galerije pretvorili u senzorno imerzivno iskustvo. Prikazujući istovremeno paradoksalno uznemirujuće i umirujuće prostore pejzaža uronjenog u maglu, vodu, ili ispunjenog fragmentima fortifikacijske arhitekture. Umjetnica istražuje višedimenzionalne odnose prostora kroz prostorne video/audio instalacije, spajajući subjektivne i političke aspekte mjesta putem proširenog audio-vizualnog dokumentarizma. Izvlačenje tekstualnih i zvučnih isječaka iz videoradova i njihovo uvezivanje u novu narativnu cjelinu jedan je od glavnih metodoloških pristupa umjetnice pri povezivanju dvaju radova. Postavljeni kao viseći vertikalni baneri, tekstovi prate prostorni okvir Galerije Kortil, istovremeno ga režući i razgraničavajući. Oni usmjeravaju koreografije kretanja i čitanja nove cjeline. Povrh svega oni stvaraju nove prostorne i idejne relacije sa slikovnim i zvučnim elementima izložbe… U tekstovima se tematiziraju pitanja slobode, promjene, vlastitog osjećaja i stava, odlaska te pripadnosti. Umjetnica unutar svog poetskog izraza uspijeva stvoriti dijalektički okvir za promišljanje prostora u kontekstu društvenih zbivanja i individualnih opažanja.
Nakon razgleda izložbe liadovci su temeljem zadanog likovnog problema istraživali ambivalentnost pojma „udar“, intenzitet koji ovaj pojam podrazumijeva učenici su interpretirati kao stanje prožimanja određenom situacijom. Koristili su lirski i suptilan pristup pojmu udara, dekonstruirajući i konstruirajući kontrastne odnose: prostor sigurnosti naspram prostora prijetnje, prostor vidljivog naspram prostora skrivenog horizonta, mjesta dubine naspram plitkih prostora.
